BIBLIJSKA PORUKA DANA

Vrijeme kroz godinu

25. tjedan kroz godinu

Subota, 25. rujna 2010.

Lk 9,43-45

43Svi se zapanjiše zbog veličanstva Božjega. 44"Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke." 45Ali oni nerazumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome.

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

SVI SU MU SE DIVILI

Lk 9,43-45

Nakon što je Petar priznao Kristovo mesijanstvo, Isus im strogo zabranjuje da o tome govore bilo komu. Možda bi moglo ljude zavesti na krive predodžbe spram Isusova poslanja, okrenuti stvar prema političkim očekivanjima u narodu, i sve bi otišlo u krivu smjeru. Ni učenicima nije jasan domet Petrova priznanja, što to "Krist Božji" u sebi uključuje. Stoga im odmah govori o svome putu u Jeruzalem i naviješta prvi put svoje odbačenje i muku te sramotnu smrt te kako će  treći dan uskrsnuti. I potom poziva sve na nasljedovanje. Svaki mora uzeti svoj križ i za njim krenuti te time svakodnevno očitovati svoju pripadnost Isusu. Dokazivati se u svagdanu. Ono što Isus veli apostolima vrijedi za sve koji žele biti Isusovi.

Potom slijedi Isusovo preobraženje na Taboru za kojega je Isus razgovarao s Mojsijem i Ilijom o onome što se ima zbiti s njime u Jeruzalemu. Nazočni bijahu trojica iz najužega kruga učenika, Petar, Ivan i Jakov. Ni tada im nije bilo do kraja jasno što bi to moglo značiti. Isus pak jasno želi dati do znanja svojima: Mene će uistinu spoznati samo onaj tko mene sluša, tko mene slijedi, u svemu, u muci, noseći križ, tko se u životu dokaže kao vjerni sljedbenik. Nasljedovanje Isusa na njegovu putu, a ne praviti na Taboru sjenice za Isusa, Mojsija i Iliju. Zasada, tj. za Isusovih zemaljskih dana oni to ne shvaćaju, pa ni navještaj njegova silnoga poniženja. Tek će im biti jasno nakon egzodusa, i to u snazi Duha Svetoga koji će ih uputiti u istinu.

Čuli smo maločas kako Isus drugi put naviješta svoju muku i smrt. I to žestokim riječima: 'A vi dobro zapamtite! Uzmite dobro srcu ovo što ću vam reći i što mene čeka!' - Nakon svega što je učinio, nakon preobraženja, nakon što je istjerao iz dječaka nečistu silu, nakon što su se svi divili svemu što je Isus učinio na epileptičnome dječaku, Isus se okreće izrijekom učenicima. I oni su opčinjeni Isusovim čudesima, dive se djelima Krista Božjega. Poziva ih da posvete krajnju pozornost njegovim riječima. Ono što im ima reći sažima u kratku rečenicu: Sin će čovječji biti izručen u ljudske ruke. Najkraći sažetak cjelokupne Isusove muke i smrti.

Izlječenje epileptičara zadnje je Isusovo čudo koje čini u Galileji prije nego se zaputio u Jeruzalem. Možda su učenici a i mnoštva mislila, sad je trenutak da Isus zapliva na svojoj slavi, da ga svjetina ponese, da počne s uspostavom svoje političke moći i utjecaja. Ali Isus čini upravo suprotno od svih očekivanja. Isusov cilj nije slava ni odobravanje mnoštava, nije skretanje pozornosti na vlastitu osobu ili ljudsko priznanje.  Za njega je čisti promašaj misliti u tim kategorijama. Ono što on vidi i dokle vidi, daleko je od onoga što ljudi smjeraju. Njegova je poruka, to mu je jasno, čista ugroza postojećeg stanja, postojećeg prava i poretka. Čim se ljudi otrijezne, vidjet će da je zapravo u igri sve i okrenut će se protiv Isusa.

Svako odobravanje i priznanje sa strane naroda, pa i učenika, samo je zapreka na putu Božjoj istini u svijetu. Pa i učenici su među onima koji ne shvaćaju. Oni imaju svoje zamisli spram svoje uloge, svoje želje kad se dogodi političko čudo s ovim Isusom u Jeruzalemu. Oni su opčinjeni veličinom svoga učitelja, ne mogu dobro ni čuti ono što im govori. Nisu kadri shvatiti njegove riječi, a pogotovo ih ne razumjeti. Ne znaju jednostavno o čemu to on govori. Ne mogu pojmiti da se takav sramotan svršetak njemu može dogoditi. Tek nakon što se sve dogodi, nakon uskrsnuća, Isus će biti sposoban prosvijetliti im pameti, otvoriti oči i uši srca da shvate sve što je pisano o njemu. Sve dotle Isusova muka ostaje im tajnom. Tek nakon prevaljena puta i cilja postaje im jasno što je i tko je Isus. A dotle će sve biti zavijeno tajnom neshvaćanja i nerazumijevanja.

Na tu muku nadovezuje se i Isusova patnja zbog neshvaćanja onih koje je izabrao nakon što se cijelu noć molio Ocu (usp. 6,12).  I oni će pobjeći u odlučnom trenutku i ostaviti ga sama samcata, izručena nasilju, nepravdi, krivoj osudi i smrti. Ili ih je možda strah za pozicije koje očekuju u ovom trenutku od Isusa jer imaju svoje predodžbe i uloge kao njegovi najbliži suradnici i 'ministri'? Jer upravo sljedeći odlomak govori o tome što im je u ovom trenutku najvažnije: Tko je od njih prvi? Gaje posve ljudske misli i namjere.

Čini se njihovo uvježbavanje u Isusov nauk i osobu ne postiže velika uspjeha. Oni su još uvijek zaslijepljeni svojim planovima, ne vide posvemašnji raskorak svojih želja i Isusovih riječi. Oni će se kasno probuditi iz svoga sna, u Getsemaniju, kad ga ostave svi i pobjegnu, kad ga Juda izda te se objesi, a Petar ga triput zataji i nakon toga gorko, veoma gorko zaplaka, jer ga je Isus prožgao svojim pogledom i očima. Sve to pak bijaše kasno. Na nama je od njih stalno učiti.